Kako istraživati svemirska prostranstva?

Kako istraživati svemirska prostranstva?

Posted on Astronomski klub, Novosti

Kako proučavati strukturu svemira? Postoje dva načina za to: beskontaktno i kontaktno proučavanje. Beskontaktno proučavanje je dešifrovanje signala objekata iz svemira (pomoću posmatranja). Kontaktno proučavanje je, pak, mnogo aktivnije. Ono podrazumijeva slanje signala u svemir i traženje njihovog reflektovanja od objekata (radiolokacija), kao i slanje misija sa posadom ili bez nje u svemir (kosmonautika). Proučavanje meteorita je takođe kontaktno proučavanje.

Astronom sakuplja i analizira podatke dobijene posmatranjem, smišlja pretpostavke, modeluje astronomske događaje, provjerava modele i pretpostavke posmatranjem i naglašava zaključke izvedene iz njih. Na osnovu ovih posmatranja, astronomija je zaključila:

  • da se Zemlja, i Mjesec sa njom, sve ostale planete i patuljaste planete, asteroidi i komete kreću oko Sunca. Taj sistem se naziva Sunčevim sistemom;
  • da su Sunce i sve druge zvijezde na nebu dio naše galaksije – Mliječnog puta;
  • da naša galaksija nije jedina u svemiru i da se galaksije skupljaju u rojeve;
  • da su rastojanja među kosmičkom objektima ogromna (rastojanje od Zemlje do Mjeseca, njoj najbližeg kosmičkog objekta, iznosi 384 000 km, a od Sunca do njemu najbliže zvijezde 4 svjetlosne godine);
  • Astronomi su utvrdili da međuzvjezdani prostor nije prazan, već da se u njemu nalaze oblaci gasa i prašine, sami atomi i molekuli, joni, elementarne čestice, kao i elektromagnetni talasi i gravitaciona i magnetna polja.
  • Takođe, otkrili su da svemir nije „mrtav”, stalan i stabilan i da se ne mijenja, već da se konstantno širi.

A šta mi, ljubitelji astronomije, amateri, možemo raditi? Možemo li mi vršiti ikakva posmatranja? Naravno da možemo. Ali na svome nivou, i takođe možemo koristiti rezultate posmatranja profesionalaca. Zašto kažemo ,,posmatranja na svome nivou”? Zato što mi nismo profesionalci i nemamo dovoljno resursa za napredne uređaje i instrumente za mjerenje koje profesionalci koriste. Na svu sreću, skoro sva istraživanja profesionalaca objavljuju se u javnosti, te im svako može lako pristupiti. Takođe, iako smo amateri, možemo dati svoje teorije i hipoteze o svemiru. Ali, ako hoćemo da nas ljudi slušaju, moramo svoje teorije potkrijepiti čvrstim dokazima i matematičkim modelima.

Još jedna stvar koju astronomi amateri mogu uraditi je da potvrde ili opovrgnu naučne izjave. Trenutno postoji mnogo astronomskih projekata koji uključuju astronome-amatere. Neki od njih su: pronalaženje kometa, asteroida, posmatranje binarnih sistema, kao i posmatranje kosmičkog otpada oko Zemlje. Kosmička prostranstva su ogromna. Ljudi obično ne mogu shvatiti veličinu kosmičkih objekata. Koliko je svemir, u stvari, velik, vidi se kroz primjer globusa koji je od stvarne veličine Zemlje manji čak pedeset miliona puta. Ako bismo napravili Mjesec u istoj proporciji, njegov prečnik bi bio oko 7 cm i bio bi udaljen od našeg modela Zemlje oko sedam i po metara. Ako bismo nastavili da dalje pravimo modele objekata Sunčevog sistema u istoj razmjeri, Sunce bi imalo prečnik od tri kilometra a Zemlja bi bila udaljena od njega oko 28 km. Takođe, Pluton bi bio udaljen oko 120 km.

Hajde da ne stanemo tu. Napravimo model naše galaksije. Samo Proksima Kentauri, zvijezda najbliža Suncu, bila bi udaljena 800 000 km, što je duplo više nego stvarna udaljenost od Zemlje do Mjeseca! Sama galaksija Mliječni put imala bi prečnik jednak stvarnom prečniku Sunčevog sistema. Ako bismo nastavili sa radom i počeli da pravimo model lokalne skupine galaksija, trebalo bi nam jako mnogo prostora. Samo bi galaksija Andromeda, koja nam je najbliža, bila udaljena oko 4,73·10^11 km. Nadamo se da vam je ovo upoređvanje veličina bar malo pojasnilo koliko je svemir velik. U ovom poglavlju pokušali smo da vam objasnimo kako se naše shvatanje o svijetu mijenjalo od zore civilizacije do savremenog doba. Vidjeli smo kako su ljudi kroz vjekove sve više objašnjavali astronomske pojave i kroz njih shvatali Zemlju.

Astronomija je nauka koja prati čovječanstvo od njegovog nastanka. Ima nešto u njoj, nešto što nas tjera da dublje razmišljamo o svemu što nas okružuje. Dok nas uzdiže u nebesa, spušta nas na zemlju, i pokazuje nam koliko smo mali, beznačajni i kratkotrajni u velikom prostranstvu koje se zove kosmos. Carl Sagan je zaista bio u pravu kada je rekao: „Astronomija je jedno iskustvo koje čovjeka čini skromnim.”

_______________________

Izvor: Osnove astronomije, PRONA & Zavod za udžbenike i nastavna sredstva

Projekat AstronoMY finansiran je od strane EU i podržan od strane MladiInfo.