Jedna od nesavršenosti čovjeka je što njegov mozak nije u stanju da razazna koji mu je od objekata bliži, a koji dalji (ako su od njega oba udaljena više od dva kilometra), pa ih oko smješta u jednu ravan. Zbog ovog nedostatka, rekli bismo i da se zvijezde (i drugi objekti) koje noću vidimo nalaze u istoj ravni, iako u stvarnosti nije tako. Avioni su u svakom trenutku bliži nama, posmatračima na Zemlji, nego zvijezdama, iako tako ne izgleda. To znači da vidimo samo projekciju ovih objekata na nebesku sferu. Čitanjem navedenog, može se promijeniti način doživljavanja sazviježđa. To su zapravo skupovi zvijezda koje nisu u istoj ravni, ali su njihove projekcije ljudi „povezali” u sebi smislene oblike (predmete, životinje, bogove – zavisno od kulture, vjerovanja, načina života).
Dakle, sazviježđa ne postoje sama od sebe. Izgled im je uslovljen perspektivom iz koje se posmatraju objekti koji ih čine. Na primjer, ako bismo se, umjesto na Zemlji, nalazili u međuzvjezdanom prostoru, vidjeli bismo zvijezde koje za stanovnike Zemlje čine sazviježđe Veliki medvjed (ili, npr., Orion), međutim, neke od njih bi bile ispred, neke pored ili iza nas, i ne bismo vidjeli nama inače prepoznatljiv oblik. Upravo zbog navedenih nedostataka čovjekovog vida, pri razaznavanju udaljenosti kosmičkih objekata (ali i sličnih problema) ustanovljene su različite metode za definisanje njihovog položaja, uz pomoć različitih nebeskih koordinata (variraju u zavisnosti od sistema koji se koristi). Svaki čovjek ima različitu moć opažanja. Na noćnom nebu svi umiju razlikovati zvijezdu od aviona i satelita (zbog brzine njihovog kretanja). Malo vještiji će primijetiti razliku između zvijezda i planeta (zvijezde „trepere”). A oni za koje možemo reći da su već dobri poznavaoci neba, razlikovaće Jupiter od Venere ili od Marsa. Teško je razlikovanje objekata različite veličine zbog velike međusobne udaljenosti (Jupiter nam može izgledati veći i od zvijezda, iako u stvarnosti nije tako).
Svi objekti na nebu kreću se tako da njihov položaj nije uvijek isti ni u odnosu na Zemlju, ni u odnosu na druge kosmičke objekte. Pošto je vidljivo kretanje zvijezda veoma sporo, njihov međusobni položaj dovoljno dobro (tako da važi za duži vremenski period) predstavlja zvjezdana mapa. To je projekcija nebeskih objekata na ravan. Postoji odličan način da se početnici ljubitelji astronomije dobro upoznaju sa zvjezdanim nebom: posmatrati noćno nebo i nacrtati položaj najsjajnijih zvijezda na papiru. Nakon toga, uporediti dobijenu mapu sa pravom. Ovako ćete, osim što ćete naučiti zvjezdano nebo, dobro testirati svoju moć opažanja.
_______________________
Izvor: Osnove astronomije, PRONA & Zavod za udžbenike i nastavna sredstva
Projekat AstronoMY finansiran je od strane EU i podržan od strane MladiInfo.
